Uticaj tvrdoće vode na život riba
Subota, 05 Mart 2005 (22:02:00) CET

Postavio Octopus

U velikom broju slučajeva bilo u literaturi ili u vidu saveta dobijenih u nekoj aqua prodavnici susrešćete se sa mišljenjima da tvrdoća vode nema nekog većeg značaje na život većine akvarijumskih riba. U ovoj tvrdnji naravno ima istine ali činjenica je da se ona odnosi samo na one ribe koje su filogenetski prilagođene za život u vodama sa većim oscilacijama u pogledu tvrdoće. Uticaj tvrdoće na ribe naravno postoji. Ona na ribe utiče u smislu osmotskih procesa. Svima nam je poznata činjenica da tvrda voda sadrži više rastvorenih soli nego meka voda. Samim tim u tvrdoj vodi osmotska razlika izmedju sredine i ribe je manja. Organizam ribe se manje napreže u tvrdoj vodi da nadoknadi jone izgubljenih iz krvi. Nasuprot tome mekovodne ribe ulažu mnogo više napora na održavanju balansa soli i vode i imaju samim tim potrebu za savršenijim sistemom osmoregulacije.

Imajući u vidu raznovrsnost svetskih vodotoka u pogledu količine rastvorenih soli sasvim je jasno da su se ribe prilagodile za život u najrazličitijim uslovima. Dijapazon u raznolikosti je u tom smislu prilično veliki i kreće se od ekstremno mekanih voda kao što je recimo Amazon do izuzetno tvrdih voda poput onih iz jezera kao što su naprimer Tanganjika, Malawi i Viktorija.

Veliki broj riba ima prilično malu toleranciju na promene osmotskog pritiska odnosno tvrdoće vode. Kod takvih riba neodgovarajuća tvrdoća vode dovodi do osmotskog stresa kao i mnogih fizioloških smetnji. Tvrde vode mogu sadržati velike količine bikarbonatnih jona što može dovesti do alkalinizacuje krvi ribe i poremećaja koji je poznat po imenu alkaloza. Bikarbonati takodje mogu dovesti do stvaranja kamena u bubrezima ribe. U tvrdoj vodi ikra mekovodnih riba otvrdne usled neodgovarajućeg osmotskog pritiska na opnu jajeta. Tvrdoća vode takođe utiče na nivo kalcijma u krvi. Ribe koje žive u mekanim vodama kao zalihu kalcijuma koriste sopstvene kosti i pošto je količina istog u vodi mala on im je potreban u ishrani. Nasuprot tome ribe koje žive u tvrdim vodama imaju potrebu da eliminišu suvišni kalcijum što se obavlja uz pomoć hormona kalcitonina koji one luče.

Nije na odmet napomenuti da tvrdoća vode utiče i na toksičnost odredjenih materija. Amonijak je recimo u tvrdoj vodi znatno toksičniji nego u mekoj a ovo je razumljivo ako se ima u vidu da je amonijak alkalne reakcije. Koloidno gvožđe je pak toksičnije u mekoj vodi jer je kisele reakcije. Imajući ovo u vidiu lako je zaključiti da i mehanizam delovanja većine lekova u tvrdoj i mekoj vodi nije isti. Obočno se shodno tome u mekim vodama koriste nešto niže koncetracije određenih lekovitih supstanci.

Nije nemoguće većinu riba navići polako na povećanu, odnosno smanjenu tvrdoću u odnosu na onu na koju su fiziološki predodređene. Ipak pri tome bi trebalo imati u vidu činjenicu da u ovakvim uslovima one nikada neće pružiti neki optimalni rezultat bilo u rastu, bilo u mrestu ili pak otpornosti na neke patogene. U ovakvim uslovima imuni odgovor ribe i njena otpornost su drastično smanjeni hteli mi to da prihvatimo ili ne. Kolorit odnosno boje ribe u vodama koje im po tvrdoći nisu odgovarajuće su daleko slabije.
Odgovarajuće vrednosti za svaku pojedinu vrstu mogu se naći u literaturi. Ipak pri tome treba biti obazriv i dati podatak proveriti na više mesta jer su u nekim knjgama i na pojedinim mestima na net-u ove vrednosti izmišljene ili nasumice date. Najbolje je utvrditi postojbinu ribe a potom kvalitet vode u njenoj postojbini uzeti kao idealnu vrednost. Imajući ovo u vidu prilikom izbora stanovnika za takozvane “Zajeničke” odnosno ”Društvene” akvarijume potrebno je birati ribe sličnih zahteva i prema tvrdoći vode. Kao primer potpunog promašaja naveo bih zajednicu riba iz familije tetri sa živorotkama. U ovakvoj kombinaciji šta god da uradite jedna grupa riba bi bila u neodgovarajućaoj sredini. Mnogi će na ovaj navedeni primer pomisliti da nisam u pravu jer su takve zajednice imali i tobože uspešno čuvali ribe obe grupacije u nima. Ipak neka se i takvi zamisle i upitaju ko je zapravo u takvim slučajevima bio izložen patnji. Činjenica je da neke ribe neodgovarajuće uslove mogu trpeti ali ne večno i da u takvim uslovoima žive daleko kraće nego što im je to genetski i fiziološki propisano.

Ovde bih na kraju naglasio da nikakve veze nemaju tvrdnje mnogih trgovaca ribama kako su njihove ribe priviknute na veliku tvrdoću vode iz vodovoda. RIBE SE MOGU PRIVIĆI ALI NE I KVALITETNO ŽIVETI U NEODGOVARAJUĆJ VODI. Mnogi akvaristi se često žale da ne mogu mrestiti ribe iz uvoza. Zapravo svima nam poznata priča kako su domaće ribe kvalitetnije i lakše za održavanje a to je samo fama. Obezbedite uvoznim ribama potrebne uslove, identične onima u kojima su odrasle i rezultati će biti zadivljujući.

Content received from: Akvaristika, http://www.akvaristikaonline.com