Octopus vam predstavlja - Glossostigma elatinoides
Petak, 04 April 2008 (10:27:48) CEST

Postavio Octopus


Tekst napisao Octopus
Copyright © Akvaristikaonline.com
Sva prava zadržana


Ako bi nekim slučajem sproveli anketu, koju od biljaka prednjeg plana većina akvarista priželjkuje u svom akvarijumu, najverovatnije da bi izbor pao na Glossostigmu elatinoides - popularno zvanu Gloso. Mnogobrojne su biljne postavke u kojima je ova biljka korištena za popunu prednjeg plana akvarijuma i istovremeno je mali broj onih koji je ne požele u svom podvodnom vrtu. Akvarijum sa dobro odgajenim tepihom Glosostigme uvek će pleniti pogled posmatrača. Meni lično ona je jedna od omiljnih vrsta i uvek je rado koristim prilikom formiranja neke biljne postavke.

Ipak … Broj onih koji su doživeli prva razočeranja baš uz Gloso nije mali. Ova biljka ima odredjene zahteve za uspešan rast i svako nepridržavanje strogo kažnjava ili naglim propadanjem ili izmenom forme koja je daleko od one priželjkivane. Nju nikako ne možemo svrstati u jednostavne i kako mi to često volimo da kažemo, nezahtevne biljke za gajenje. U svakom slučaju svako ko se opredeli za ovu biljku mora imati u vidu da ona zahteva veoma intenzivno osvetljenje, obavezno dodavanje CO2, kao i adekvatnu prehranu. Ako izostavite bilo koju od ove tri stavke ili ne udovoljite adekvatno njenim zahtevima ova biljka će vas kazniti propadanjem. Moram istaći da je jedan od bitnih uzroka brojnih neuspeha, bar na našim prostorima, bila i prodaja loših, da ne kažem poluživih pelcera i rasada koji su najčešće u takvom stanju zbog neadekvatnog čuvanja u našim prodavnicama.

Ukoliko joj se obezbede adekvatni uslovi gloso raste prilično brzo. Sa moje tačke gledišta nisu retki momenti kada sam je nazivao korovom jer mi je u dosta slučajeva gušila druge biljke prednjeg plana, koje se jednostavno nisu mogle nositi sa njenom brzinom rasta. Nesumnjivo da je lakše uzgajati u prednjem planu biljke kao što su: Echinodorus tenellus, Lilaeopsis brasiliensis, Hemianthus callitrichoides, Elatine triandra, i biljke iz roda Eleocharis, ali sam nebrojeno puta bio svedok kako ih Gloso jednostavno pregazi ukoliko se ne angažujete dovoljno oko redovnog rezanja i sprečavanja njenoga širenja van samo vama poznate, zamišljene granice. Ipak ne mogu reći da mi se žbun neke od navedenih biljaka izmešan sa Gloso ne dopada. Takve slike daju utisak pravih nature, pomalo divljih ambijenata, ali takvi žbunići zahtevanju redovno orezivanje, kojima se sprečava da gloso dobije bitku za prostor. Moram priznati da taj posao ume biti prilično dosadan i mukotrpan.

Ova biljka pripada familiji Scrophulariaceae i u prirodi se može naći u Australiji, Novom Zelandu i Tasmaniji. U prirodnim staništima Gloso raste ili u vlažnom priobalju tik uz obode vodotoka ili kao plitko potopljena. Biljke koje su rasle na vazduhu odlikuju se tamnijom bojom i nešto čvršćim listovima. Rod Glossostigma osim vrste G. elatinoides obuhvata još nekoliko vrsta medju kojima su G.diandrum i G drummondii.



Već sam pomenuo da ova biljka iziskuje jako osvetljenje. To podrazumeva korišćenje odgovarajućih sijalica i obično se savetuje osvetljenje 0,8 od 1 w/l. Naravno sve ovo varira u zavisnosti od toga koje sijalice za osvetljenje zapavo koristite, jer broj lumena po vatu nije isti kod svih lampi. U tom kontekstu prednost bih dao u svakom slučaju metal halogenim osvetljenjima u odnosu na neonske sijalice. Takodje nije zanemarljiv ni spektar svetla koje osvetljenje emituje i poželjno je da sijalice koje koristite emituju svetlo od 5500 do nekih 10000 K. Ja lično sam gloso uspešno uzgajao i sa sijalicama čija je radna temperatura veća od navedene. U literaturi se najčeće savetuju sijalice sa što većim PAR i kelvinažom od 6500 do 8000 K Prilikom izbora sijalica treba se opredeliti za one koje imaju što je moguće veći broj lumena po W. U akvarijumima čiji je nivo osvetljenja niži od navedenog gloso ili loše raste ili obično posle kraćeg vremena propadne.

Ukoliko raste na nedovoljno svetla Gloso će vremenom krenuti da u vis. Nikada ne zaboravite da je to ipak stabljikasta biljka. Samo u uslovima jakog osvetljenja ona će rasti i davati horizontalne izdanke uz samu podlogu. Imajući to u vidi nameće se zaključak da ova biljka i nije za neke duboke akvarijume, jer joj u takvim akvarijumima moramo obezbediti mnogo moćnije osvetljenje od uobičajenog. Svima je već poznato da intenzitet raspoloživog svetla opada sa dubinom pa se samim tim onaj savet od “vat po litru” treba uzimati sa rezervom. U tom kontekstu rekao bih da se pomenuti savet odnosi obično na akvarijume čija se dubina kreće od 40 do 50 cm kao i činjenicu da cela ta priča umnogome zavisi i od jačine svetla koje dotična sijalica emituje. Gloso ne voli senku i veoma je bitno voditi računa da je okolne biljke ne natkriju jer će to neminovno dovesti ili do potpune stagnacije u rastu ili do bega u visinu kako bi došla do potrebne količine svetla.

Gloso najbolje napreduje na temperama od 22 do 26 stepeni. Za razliku od Glossostigme koja raste u prirodi i koja sa dolaskom jeseni i padom temperature ispod 15 stepeni, u svojim staništima obično propada, gloso u akvarijumu normalno raste tokom cele godine, upravo iz razloga obezbedjivanja konstantne temperature.



Pre nego se odlučite da u akvarijumu oformite tepih od Glosostigme bitno je znati da ova biljka preferira podlogu sitnije granulacije i hranljivi supstrat. Poželjno je da granulacija podloge bude u granicma od 2 do 3 mm. Postavljanjem sitnije podloge od navedene rizikujete da cirkulacija kroz nju bude nedovoljna a samim tim da dodje do pojave anaerobnih delova gde će se odvijati procese truljenja i akumulacija otrovnih gasova. Nasuprot, previše krupna podloga može onemogućiti normalno ukorenjivanje te prorastanja glosostigme u nju samu (pod krupnije kamenčiće) U svakom slučaju presitna ili prekrupna podloga biće ograničavajući faktor rastu biljke.

Prilikom sadjenja najbolje je pelcere saditi na odstojanju od nekoliko santimetara kako bi se vremenom razrasli i ravnomerno popunili celokupnu površinu dna. Na ovaj način izbećićete rast pelcera jedan preko drugog bar u prvim mesecima. Kasnije se mora pristupiti proredjivanju kako ne bi došlo do preklapanja kojim bi biljke koje bi se našle ispod, ostale u manjku svetla te ubrzo propale. U ovu svrhu koristim specijalnu zakrivljenu pincetu. Prvih nekoliko dana po sadjenju nivo CO2 koji koristim je izrazito visok za neke eventualne stanovnike akvarijuma. Iz tog razloga u najvećem broju slučajeva gloso sadim daleko pre ubacivanja riba, račića i sl. Visok nivo CO2 (preko 30 mg/l) i izuzetno jako svetlo uslovljavaju veoma brz rast zasadjenih pelcera. Sa CO2 ipak ne treba preterivati jer velike količine uzrokuju pojavu tankih i savijenih listova. Najčešće već treće nedelje po sadjenju lagano spuštam nivo CO2 i ubrzo je on na nivou koji dozvoljava ubacivanje prvih organizama. Za to vreme Gloso je već dosta napredovala i valjano se ukorenila te nama bojazni od eventualnog isplivavanja pelcera ubacivanjem riba. Ipak vredno je pomena da sve ribe koje riju po dnu poput korija i sl. u postavkama sa Glossostigmom obično izbegavam.

Do sada sam Glossostigmu sadio u različitim substratima i najbolje su se pokazali substrati sa visikum CEC obogaćeni lateritom, vulkanitom, i smešama minerala koji sadrže osim gvoždja, aluminijum, bor, litijum, magnezijum, mangan itd. Substrat nikako ne sme biti oštar jer su korenčići ove biljke izizetno tanki i nežni. Gvoždje u podlozi je od izuzetnog značaja za ovu biljku. Svetlo žuti listovui su najčešće uzrokovani njegovim nedostatkom. Lično smatram da ova biljka preferira mekan i nešto kiseliji supstrat, te u njega dodajem i izvesne količine čistog treseta tik uz dno akvarijuma. Napomenuo bih da djubriva sa visokim nivoima organika u supstratu ne koristim a da sam dobre uspehe sa gloso imao čak i u supstratima koji su potpuno inertni, zahvaljujući adekvatnoj prehrani preko vodene kolone i dobroj cirkulaciji kroz sam supstrat. Za glosostigmu je i takva prehrana od velikog značaja. Kao potvrda toga je i činjenica da sam gloso uspešno uzgajao u hidroponik sistemima u potpunom odsustvu supstrata. Dodavanje nitrata, fosfata, ostalih makro i mikroelemenata mora biti dobro izbalansirano i kontinuirano. Ja lično fertlizere sam pravim i dodajem na dnevnom nivou uz obavezna merenja svih potrebih parametara. Parametre merim sa učestalošću od nekoliko dana u zavisnosti od potrebe. Na taj način za kratko vreme se prlično tačno može izračunatri količina nutrienata koje biljke potroše u odredjenom periodu te se iste te količine mogu dodavati u vremenskom intervalu za koji se ustanovi da je potrebno. U celom ovom procesu dodavanja hraniva svim biljkama pa i Glosostigmi najbolje je uz redovna merenja bez obzira za koju se metodu doziranja odlučite, ipak naučiti posmatrati biljke i na taj način uočiti šta im u datom trenutku eventualno nedostaje. U većini slučajeva ovu biljku uzgajam u mekoj, srednje mekoj i blago kiseloj vodi. U ovakvim slučajevima korišćenja meke vode ne sme se zaboraviti da su Kalijim i Magnezijum od izuzetne važnosti za normalan izgled biljke te ih je prilikom fertilizacije potrebno obezbeduiti u dovoljnim količinama. Koristim RO vodu u koju dodajem potrebne količine odredjeniih soli kako bi vrednosti karbonata, Ca, Mg, i ostalih važnih elemenata podigao na željene vrednosti. Jedino korišćenjem ovakve vode, u koju tačno znam šta sam i koliko dodao a uz redovnu kontrolu merenjima odredjenih parametara, apsolutno sam siguran koje količine odredjenih a biljkama potrebnih elemenata imam u akvarijumu u svakom trenutku, te koje količine eventualno trebam u odredjenom periodu dodati. Izgleda pomalo komplikovanao na prvi pogled ali je u principu savršeno jednostavno i pouzdanije od bilo koje metode doziranja. Jedino što je potrebno su precizni testovi,malo statistike i dobra volja. Na ovaj način zapravo konstantno održavam sve potrebne elemente u okviru željenih vrednosti a one variraju u zavisnosti od toga koje biljke se gaje jer evidentno ne preferiraju sve iste količine mineralnih materija u vodi.



Pri odgovarajućim uslovima gloso veoma dobro napreduje i u dosta kratkom periodu doći će do preplitanja izdanaka pri čemu će novi izdanci obično prekrivati stare. Kao što sam već pomenuo to može biti uzrok propadanja jedinki koje su senci i koje su obično u nedostatku ne samo svetla već i hranljivih materija i kiseonika, obzirom da gusti gornji slojevi daleko uspore cirkulaciju vode. Da bi se ovakve stvari sprečile potrebna je kako to ja obično kažem, redovno održavanje travnjaka rezanjem i odstranjivanjem vršnih izdanaka, koji bi daljim rastom zagušili biljku ispod sebe. Gloso dobro podnosi rezanje i odstranjivanje vršnih izdanaka i to obično uslovljava izbijanje novih, bočnih izdanaka Usled pojave preklapanja od strane novih izdanaka može doći i do pojave nekih vrsta algi na donjim listovima što je uslovljeno oslabljenom cirkulacijom.

U loše balansiranim sistemima usled nepravilne fertilizacije i sistemima sa niskim nivoima CO2 jedan od velikih neprijatelja glosostigme su alge. Zelene tačkaste alge , BBA, Audoniela i končaste alge su samo neki ali i najčešći neprijatelji Glossostigme. Uzriok pojavi zelenih tačkastih algi možete tražiti u neadekvatnom odnosu na relaciji osvetljenje - CO2 (visok nivo osvetljenja koji nije praćen dovoljnim količinama rastvorenog ugljendioksida) ili u nedovoljnoj količini fosfata u vodi. Uzrok pojavi BBA je obično poremećaj balansa makroelemenata. U slučajevima viška nitrata ili gvoždja javljaju najčešće nitaste alge. Sve ovo navedeno ne mora uvek biti pravilo jer postoji niz varijacija uzroka.

Pravilna prehrana, i balans hranljivih materija kao i dovoljne količine CO2 smanjiće rizik od pojave nepoželjnnih algi. U borbi sa njima svakako su odlični saveznici njihovi biološki predatori: razne vrste kozica, Otocinclusi, popularni sijamski algari i ostali poznati utamanjivači algi.

U svakom slučaju Glosostigma je veliki izazov i to ne samo u delu da vam normalno krene sa rastom i formira mekani zeleni tepih, već i u velikoj meri u delu održavanja i redovnog orezivanja kako bi se taj isti tepih održao na duže staze.

Content received from: Akvaristika, http://www.akvaristikaonline.com