Dobrodošli Please Register or Login |
Gljivice na škrgama - Branchiomyces * Izazivač ove bolesti su gljivice iz roda Branchiomyces i to vrste Branchiomyces sanguinis i Branchiomyces demigrans. Miceliji gljive Branchiomyces demigrans su obično debljine do 0,7 mikrometara dok širina njihovih hifa dostiže do 15 mikrometara mada u konačnom stadijumu narastu i do 28 mikrometara. Ove gljivice se početkom zaraza nasele na kapilaarima škržnih nabora odakle prorastaju u vene škrga a odakle pak zalaze u nežna škržna tkiva. Hife Branchiomyces sanguinis su razvijenije i dostižu do 30 mikrometara. Hife ove vrste takodje prorastaju u krvne sudove škrga riba i škržna tkiva šime iyacivaju odumiranje istog. Iz tog razloga ovu bolest nazivaju truljenje škrga. optimalni uslovi za razvoj oih patogenih gljivica su na temperaturi od 22 - 23 stepena. Ove gljivice su najšešće detektovane kod riba koje su držane u neprimernim stresnim uslovima koji se ogledaju u visokom nivouu organskih materija u raspadu i niskom pH (5.8 - 6,5) Simptomi bolesti
Ribe na čijem škržnom tkivu se nalaze pomenute gljivice se obično kreću pri samoj površini vode pri čemu se stiče utisak kao da gutaju vazduh. Ribe su letargične i karakteriše ih ubrzano disanje i glad za kiseonikom što je uslovljenom raspadom škržnog tkiva. Kod ove bolesti karakteristično je i češanje škržne regije o scenografski materijal u akvarijumu kao i položaj koji ribe zauzimaju okrećući se glavom na dole. Ovo ponašanje je razumljivo jer gljivice svojim širenjem razaraju škržna tkiva a samim tim smanjuju funkcionalnu površinu škrga namenjenu disanju. U poodmaklim stadijumima ribe prestaju da raeguju na draži koje dolaze iz spoljne sredine. Pregledom škrga kod jako zaraženih riba mogu se i golim okom konstatovati razorena škržna tkiva i mnogobrojni krvni podlivi na istom. Ukoliko uyme maha ova bolest može imati veoma visok mortalitet. Jako zaražene Ribe najčešće plivaju na boku i u tom položaju i ugibaju. Lečenje i kontrola bolesti
Takođe je uspešan tretman na metilen plavimu koncentraciji od 0,5 g/na 100 l akvarijumske vode. preparate na bazi formalina treba izbegavati jer isti preko razorenog škržnog tkiva dospeva u krvotok riba i dovodi do trovanja. |